Osnovna škola "Mladost" Osijek

U godini kada Osnovna škola „Mladost“ Osijek proslavlja tridesetu obljetnicu rada, sjećamo se svih vrijednih članova ovoga kolektiva, svih učenika čije sjećanje na školu pobuđuju pozitivne emocije ( i onih drugih ) kao i na postignuća u razdoblju koje je iza nas.

Bilo je to sada već davne 1981. godine kada su i prvi učenici „prvaši“ na svečanosti, upriličenoj njima u čast, čuli svoje ime i pridružili se svojim učiteljicama u tada sigurno jednoj od najljepših osnovnih škola na ovim prostorima.

Prvo prozivanje učenika prvog razreda obavili su pedagoginja ĐURĐICA BERLANČIĆ, i razrednice JULIJANA BOGNAR, JADRANKA KURTOVIĆ, SMILJKA PEŠIĆ, ANĐA RATKOVIĆ I MARIJA ŠPOLJARIĆ.

Prve riječi dobrodošlice učenicima i njihovim roditeljima uputio je direktor VINKO IVIĆ.

Učitelji i učenici dobili su predivnu, izrazito funkcionalnu, modernu građevinu na dva kata ukupne površine gotovo 5 000 m² . Možemo si samo zamisliti, kako je to bilo, prije trideset godina otvoriti školu koja ima, suvremeno opremljene učionice s kabinetima, prostran, svijetao, višenamjenski, funkcionalan hol, veliku blagovaonicu, dvoranu za tjelesnu kulturu, dvoranu za priredbe,…

Prvi posjetitelji bili su zadivljeni. Bila je to škola iz mašte. Zahvalni smo idejnom tvorcu ove prekrasne građevine, diplomiranom arhitektu, gospodinu Vjekoslavu Tadijanoviću. Zahvalni smo i odgovornima iz tadašnje prosvjetne vlasti, Josipu Čuturiću, Ivi Benšiću kao i njihovim suradnicima, što su dali zeleno svjetlo da se ovako lijepa i funkcionalna zgrada izgradi.

Školu se tada prepoznavalo samo po građevini.

Trebalo je tada oblikovati školi dušu.

To su započeli, tadašnji direktori JURE MILARDOVIĆ I VINKO IVIĆ sa svojim suradnicima učiteljima i stručnim suradnicima.

Podsjetit ćemo se na prvu generaciju učitelja i stručnih suradnika  RUŽU BALOG, DUŠANKU BIŽIĆ, ANKU BOGDAN, JULIJANU BOGNAR, ĐURĐICU BERLANČIĆ, MIRJANU BOŽIĆ, ZLATU BOSANAC, LENKU BRADARIĆ, NADU BRAZ, ANĐELKU HERCEG, ADELU KASAČ, BRANKU JELIĆ, JELISAVETU MILEŠEVIĆ, NEVENKU MUDRINSKI, ANU PANDURIĆ, NADU PEĆAR, ANĐU RATKOVIĆ, ANU REŠETAR, VERU ŠARIĆ, ANU ŠIJAN, MARIJU ŠPOLJARIĆ , BRANKU VERKMAN, IVKU VLAŠIĆ, EVICU VRGOČ.

Uz njih stasala je generacija ambicioznih, mladih, poletnih učitelja, podsjetimo se: DRAGICA DRAGOJEVIĆ, BISERKA DUSPARIĆ, MARINA GLAVINA, MIROSLAV FLIGIĆ,  NADA JOVANOVIĆ, SOFIJA KORŽINEK, JADRANKA KURTOVIĆ, MARIJA MAJDENIĆ, SMILJKA PEŠIĆ, JADRANKA RADMAN, JOSIP RADOTIĆ, MIHAJLA SAVIĆ, KATICA ŠIMOŠIĆ, JELA VRAJIĆ te oni koji su im se nešto kasnije priključili ZDENKA CINCAR, VERONIKA KOZARY.

Oni su zajedno, svojim znanjem, visokim sposobnostima i kulturom rada dali smjer školi koji su mlađi učitelji slijedili dalje.

Oni postaju začetnici stvaranja školske kulture koju danas živimo.

Za sve njih možemo reći da su bili  u ulozi odgojitelja i poučavatelja ali i nositelji razvoja.

Kombinacija upornog, kvalitetnog, inovativnog odgojno-obrazovnog rada svake je godine rezultirala novim postignućima. Školu u njenom, prvo užem a potom i širem okružju, sada prepoznaju kao mjesto koje pridonosi razvoju učenika koji su sposobni rješavati kompleksne zadatke i probleme, ali i biti spremni na napore te biti odgovorni prema svijetu i prema sebi.

Nedugo nakon prvoga „uhodavanja“ na čelo škole dolazi NIKOLA POPOVIĆ. Iako relativno mlad, znao je predvidjeti promjene, iskoristiti sve šanse i mogućnosti, motivirati zaposlene i uspješno voditi školu k zacrtanom cilju. Zapravo, tijekom gradnje vizije znao je izabrati prioritete što će najprije ostvariti prepoznatljiv razvoj, a u daljnjem radu sustavno je uključivao sve veći broj sudionika u aktivno određivanje smjera kretanja škole putem razvoja.

Sistematičan, uporan i kvalitetan rad u školi formirao je skupinu učitelja koji zajedno s ravnateljem i pedagoginjom,  uz jasno postavljeni cilj, znaju  čemu teže, kuda idu, što žele postići i zašto to rade.

Oni su znali čemu teže i kuda idu i za vrijeme domovinskog rata. Znali su okupiti djecu koja su ostala u Osijeku, u prvim danima s njima raditi i o njima brinuti. Znali su organizirati boravak djece u krajevima u kojima su djeca mogla nesmetano učiti, raditi, odrastati.

Ovo je i prigoda da se i ovim putem, simbolički, zahvalimo i Crikvenici, i Puli, i Šiklošu a najviše Osnovnoj školi Tar iz Tara i njihovoj tadašnjoj ravnateljici SVETLANI STIPČIĆ, koji su šest mjeseci bili izvanredni domaćini kako učenicima tako i učiteljima.

Jednaku zahvalu gajimo i prema Kliničkoj Bolnici Osijek i njihovom tadašnjem ravnatelju dr. KREŠIMIRU GLAVINI koji je i bio jedan od inicijatora odlaska djece u Tar.

U ne tako dugoj povijesti Osnovne škole „Mladost“, brojne su aktivnosti, događaji i osobe na koje smo ponosni.

Ponosni smo na naše učenike zato što su u velikoj većini to danas dobri ljudi, priznati stručnjaci, cijenjeni u svojoj radnoj i životnoj sredini. Rado se sjećamo svih naših učenika čija imena ne možemo spomenuti, ali neka spomenuta imena simboliziraju sve one koji su odrastali i učili u ovoj školi. prisjetit ćemo se: IGORA, SAŠE, ZRINKE, VESNE, BARBARE, NINE, SANJE, IVANA, IVANE, ZVONIMIRA, DARIA, ROBERTA, JOSIPA, SARE, MIROSLAVE, DRAGANE, DAVORA, KRISTINE,  IVANA, …

Mnogi od naših učenika možda se više i ne sjećaju imena i prezimena svojih učitelja, ali se sjećaju da su to bili ljudi kojima su vjerovali, koji su im u ranom djetinjstvu otvarali nove horizonte.

U  osvrtu na povijest naše škole nikako ne smijemo zaboraviti naše stručno osoblje, naše domare, kuharice i spremačice, ljude bez kojih ova škola ne bi bila cjelovita, ne bi bila bogata sadržajima, ne bi bila to što je.

Vjerujemo da se mnogi učenici rado sjećaju tete Vjeke, Zdenke, Marića i Jasmina. Ljude koji su im bili uvijek dostupni i kad su nešto izgubili i kad su bili gladni ali i kad im je trebalo nešto popraviti, pa i utješiti.

Želimo i tome težimo, da danas naše učiteljice i učitelji  nastave putem svojih prethodnika, da u vrijeme obilježavanja neke nove obljetnice mogu svjedočiti  kvaliteti škole.

O kvaliteti rada škole, učitelja i stručnih suradnika govori i to što su na državnom natjecanju i smotrama i prethodne školske godine, kao i u nizu godina prije, sudjelovali naši učenici . Ali o tome govore i brojna priznanja za sudjelovanje u projektima, humanitarnim akcijama, javnim nastupima, kao i javne pohvale dužnosnika, roditelja i bivših učenika.

Radu škole i njezinim rezultatima od početka rada svoj su pečat davali i roditelji učenika. Bez njihova sudjelovanja, rezultati bi bili puno skromniji. Tijekom rada dolazilo je i do brojnih poteškoća ali naporima škole kao i razumijevanjem roditelja prijepori su prevladani, suradnja je nastavljena.

Nakon trideset godina rada škole, ponosni smo na brojne roditelje naših učenika koji su svojim intelektualnim, materijalnim, kreativnim, financijskim a nadasve ljudskim i humanim potencijalima uvijek bili naš partner, naš susjed i naš prijatelj.

U proteklih trideset godina brojne su tvrtke, ustanove i njihovi čelni ljudi prepoznali rad škole i donacijama pomagali. Hvala im SVIMA.

                                                                                 Ravnatelj:

                                                                         Nikola Popović, prof.